Mamma Mia!

Ljeto 2021., kao i cijelu ovu godinu, nažalost ću pamtiti kao nešto najtužnije u svom životu, jer sam u periodu od samo četiri mjeseca izgubila oba djeda i baku. Uspomene na njih još su uvijek svježe i njihov nenadani odlazak uhvatio je mene i većinu moje obitelji potpuno nespremne. Na priču o njima ipak ćete morati pričekati, jer ne mogu sastaviti dvije suvisle rečenice a da se ne rasplačem pri pomisli kako više nisu s nama.

Pa ipak, kažu da je smijeh lijek za sve, stoga ću s vama podijeliti anegdotu koju je Lovre doživio sa mnom ovoga ljeta, na jednom poznatom hrvatskom otoku.

Znate ono kako se svakog ljeta rugamo Česima i Poljacima da redovito u šlapama i japankama pohode naše najpoznatije planine i vraćaju se s njih u helikopterima HGSS-a? E pa, s ponosom vam mogu reći kako sam i ja ovog ljeta imala vlastiti “Čehinja moment”, i to ni više ni manje nego na otoku kojeg je proslavio nastavak mjuzikla “Mamma Mia!”.

Riječ je, naravno, o otoku Visu.

Aj recite – kome bi uopće palo na pamet u kufer ubaciti i jedan par patika dok se sprema provesti godišnji odmor na otoku? S tim sam argumentom pokušala pobijediti i Lovru kada je otkrio da sam na putovanje ponijela samo japanke i sandale, na što mi je spremno odgovorio:
– Razumio bi da su nam apartman i plaža jedine relacije koje ćemo posjećivati, ali ti si htjela malo detaljnije obići otok, ne znam kako si to planirala izvesti u japankama?

Erm da…. nisam o tome (detaljno) razmišljala.

O tome sam zapravo počela razmišljati tek kada smo se odlučili prijaviti za vojnu turu (eng. military tour) koja je uključivala obilazak skrivenih bunkera i tunela jadranske vojne baze po otoku. Kada smo sljedećeg jutra otišli u jednu od komiških agencija rezervirati svoje mjesto za turu, za svaki slučaj sam upitala djelatnicu trebaju li nam patike za taj obilazak i onako usput je obavijestila kako ih sa sobom uopće nisam ponijela. Djelatnica se nagnula preko stola i zatečeno pogledala moja stopala, na kojima su se u tom trenu nalazile lijepe, crne sandalice. Iz njenog pogleda bilo je vidljivo da me htjela poslati na ono lijepo mjesto gdje svi šaljemo ljude koji su nam upravo digli tlak (kao ja njoj tada), ali je umjesto toga samo pristojno odgovorila:

– … a bolje ovo nego japanke…

Na izlasku iz agencije Lovre mi se počeo podrugljivo smijati, dok sam se ja pitala bi li ipak trebala pokušati pronaći dućan s patikama na otoku, iako sam bila svjesna da bi me to koštalo pravo malo bogatstvo. No srećom se na Visu našla i Lovrina dobra kolegica iz srednje škole, koja je spasila cijelu stvar (uključujući i naš budžet) kada mi je posudila svoje crne starke za turu.

– Bože Kate, pa na otok bez patika? – čak me i ona ukorila, dok je Lovre znalački kimao glavom.
– Pa nisam mislila da ćemo điravat po bunkerima. – promumljala sam ispod glasa, a onda iskapila kavu do kraja i požurila s njom do njenog apartmana kako bi preuzela starke. Prije primopredaje sam ih, naravno, isprobala. Moram vam priznat’ da sam se osjećala kao Pepeljuga kada su joj nataknuli staklenu cipelicu na nogu – starke su mi pristajale kao salivene! Nekoliko puta sam joj zahvalila pri izlasku iz apartmana što mi je spasila živu glavu, a onda bez straha da ću se s Visa vratiti na štakama, krenula s Lovrom na tu dugo očekivanu turu!

(I znate šta – vrijedila je svake kune! Ali o tome ću vam pisati drugom prilikom. 🙂 )

(Za one koji ne vide, brod se zove Mamma Mia 🙂 )

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s