Ti si moje sve

Kad sam prvi put čula naziv novog romana Sanje Srdić Jungić, odmah mi je na pamet pao Oliver Dragojević i njegova pjesma „Ti si meni sve“. Prije nego li sam saznala da je naslov zapravo rečenica koju je autorica napisala suprugu u posveti svog prvog romana, iskreno sam mislila da joj je Oliverova pjesma izvorno bila inspiracija za naslov.

Dakle – „Ti si moje sve“ drugi je roman spomenute hrvatske spisateljice, koja je 2019. objavila svoj prvijenac „Zvijezde među nama“, a kojeg danas možete čitati čak i na engleskom jeziku! Naravno da sam oba njena romana pročitala, ali mi je ovaj definitivno više prirastao srcu.

Neću vam nadugo i naširoko pisati kratki sadržaj, jer pretpostavljam da radnju romana već znate, ali evo ukratko  – Elena Perić djevojka je na pragu punoljetnosti kojoj se jednog naizgled običnog dana život preokrene za 180 stupnjeva, kada u automobilskoj nesreći izgubi i oca i obiteljskog prijatelja. Iz nekada živahne osobe, Elena se u trenu preobrazi u depresivnu verziju sebe, a tragedija ne ostavlja traga samo na njoj, već i ostatku njezine obitelji. Međutim, utjehu pronalazi u ljepuškastom, ali povučenom košarkašu Aleksu iz svoje škole – jedinoj osobi koja joj donekle može pomoći jer je i sam prošao kroz sličnu situaciju.

E sad, koju god recenziju ovog romana sam čitala, svaka je spominjala nekakav izbor pred kojim se Elena našla. Na prvu sam pomislila da je sigurno morala birati između dvije ljubavi (pod tim mislim na dva muškarca koja su joj se sviđala), a kad sam počela čitati knjigu, mislila sam se: „Pa tko bi se uopće doveo u situaciju da bira između Aleksa i nekoga drugoga?“ A onda je došla sredina knjige i ubrzo sam otkrila između koga je to Elena morala birati, i moram priznati da me taj blagi plot twist poprilično iznenadio, a pogotovo priča koja je išla uz njega. Ili bolje rečeno – legenda, za koju dotad nisam nikada ni čula (bravo Sanjo, zapravo si me nakon čitanja natjerala na istraživanje). Dalje vam neću otkrivati, ako vas zanima o čemu je riječ, morat ćete otkriti sami.

Jedan od razloga zbog kojih mi je ovaj roman malo više prirastao srcu nego „Zvijezde“ jest u tome što je prožet autobiografskim elementima i to cijeloj priči daje nekakvu dodatnu težinu. Naime, sama je autorica u osjetljivom razdoblju ostala također bez svog oca i daje se naslutiti kako je svoje emocije, ali i emocije svojih bližih pretočila u svoj drugi roman. Ja sam to osjetila dok sam čitala roman, i čak mi se pri kraju i plakalo, a nisam bila u pms-u.

Također, ako inače pratite ovu autoricu, njene knjige i njenu stranicu na Facebooku, u određenim dijalozima možete vrlo lako prepoznati autoričina vlastita razmišljanja o određenim temama u Hrvatskoj, što se osobito primjećuje u Eleninom razgovoru s Benjaminom o situaciji s knjigama u Hrvatskoj. To je isto jedan od razloga zbog kojih mi je knjiga dobro “sjela” – čak i ja u knjizi koju pišem često koristim dijaloge i razmišljanja iz svoje okoline. Mislim da je to odličan izvor inspiracije, pogotovo ako se smisleno uklopi u napisani tekst.

No možda najveći razlog zašto mi se knjiga dopala jest taj što sam u nekim situacijama zapravo prepoznala sebe. Baš kao i Sanja i Elena, i moj je Lovre u ranoj dobi ostao bez oca. Nas dvoje smo često razgovarali o tome bi li se naši životi uopće isprepleli da je njegov tata danas tu, jer je velika šansa da bi onda cijela Lovrina obitelj živjela u Splitu, a ne u Zadru, gdje smo se nas dvoje i upoznali. Ja sam uvjerena da bi se naši životni putevi prije ili kasnije sreli, dok on baš i nije u to siguran. Vjerujem da je ista dvojba mučila i autoricu i ono vječno pitanje “Što bi bilo kad bi bilo?” i da je upravo ono bilo ključni pokretač za cijeli roman kojeg danas držimo u ruci.

Stoga, ako ste u prilici, toplo preporučujem da prošetate do najbliže knjižnice ili knjižare i posudite ovu knjigu. U mnogočemu se razlikuje od Sanjinog prvijenca, a osim divnom pričom i dosjetljivim dijalozima, ispunjena je i emocijama koje je sama autorica pažljivo utkala u nju ; malo ćete se smijati, možda čak i plakati, a na koncu ćete se i vi pitati bi li upoznali svoju srodnu dušu da su stvari u vašem životu išle u malo drugačijem smjeru.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s