Šljive koštica ili srndaća koščica

Sjećate se onog mog cimera s faksa kojem sam jednom bijelo rublje (slučajno) obojila u nijanse crvene i roze boje? Malo je reći da nije bio oduševljen time.

Ali je zato on mene i cijeli naš krug prijatelja oduševio kada je krajem travnja obznanio da je – objavio svoju prvu knjigu!

Najbolje od svega je što je to uspio sakriti od svih svojih prijatelja, pa čak i vlastite obitelji i praktički nas doveo pred gotov čin kada je na Facebook profilu predočio naslovnicu svoje knjige, na kojoj je bijelim slovima bio ispisan naslov: Šljive koštica ili srndaća koščica.

Iako će ovo vama biti vjerojatno prvi doticaj s književnim opusom Marka Silova, ja sam se s njim upoznala još za vrijeme studija i otada zdušno pratim njegov rad. Istinski sam fascinirana njegovim stilom pisanja – idealnom kombinacijom Edgara Allana Poea i Etgara Kereta, zbog ludizma, apsurdnosti i mračnog ozračja kojim njegovi tekstovi katkad odišu. Neke od proznih minijatura iz njegovog prvijenca slikovito sam zamišljala kao filmske isječke kultnih hororaca te osjetila blagi utjecaj Quentina Tarantina, Tima Burtona, Guillerma del Tora i Ryana Murphyja na njegov stil pisanja, unatoč tome što se radi o filmskim redateljima, a ne autorima knjiga. Oduševljavali su me dosjetljivi dijalozi njegovih likova i ostavljale bez teksta spoznaje o pravom značenju nekih kratkih priča (kao npr. Ovacija/ovulacija).

Šljive koštica ili srndaća koščica” lako je čitljiva zbirka koju možete progutati cijelu za vrijeme jedne popodnevne kave, no za bolje razumijevanje nekih tekstova možda ćete je morati pročitati i dvaput. Jer – tek nakon što sam dovršila zbirku i prodiskutirala je sa svojim bivšim cimerom, shvatila sam značenje nekih priča, kao i neke poveznice među njima koje dotad nisam uviđala, sve dok mi sam autor nije “otvorio oči”.

S obzirom na to kako je prozna minijatura novitet na hrvatskoj književnoj sceni, Marko Silov je idealan autor koji će vas pobliže upoznati s tim pojmom ako se dosad niste susreli s njim. Do njegove zbirke taj mi je pojam bio relativno nepoznat, no Markov prvijenac proširio mi je vidike i ponukao na razmišljanje da se i sama jednom okušam u pisanju prozne minijature. Tko zna – možda upravo vas natjera da izađete iz svoje komfor zone i usudite se i vi napisati nešto drugačije.

A sada vam pružam kratki sneak peek u neke od Markovih minijatura ; nadam se da će biti dovoljne da i vas zaintrigiraju i ponukaju da odete do svoje najbliže knjižnice ili dodate i ovu knjigu na svoj popis za čitanje! Također, izdvojene pričice meni su među omiljenijima iz ove zbirke, a onima koji se prvi put susreću s Markovim pričama može vrlo lako promaknuti činjenica – kao što se, doduše, dogodilo i meni – da u priloženom isječku likovi igraju popularnu igru “kaladont”.

Krljušt – štuka – vješala

“Ako pobijediš, odvezujem te.”
“Stvarno?”
“Najstvarnije. Jesi li spremna?”
“Jesam.”
Angel ispali:
“Krljušt.”
Mae uzvrati:
“Štuka!”
Angel cokne jezikom i gurne stolčić pod njenim nogama.
Grlo zazvekeće, greda zamekeće.

“Prava si štuka!”

Prisustvo trećega

Dvoje spava, ali troje njih hrče.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s