I love you, Philip Morris

“Danas sam prvi put nakon osam godina zapalila cigarillo.“, pohvalila se Ivana na izlazu iz banke. Upravo je s Brigitom krenula na pauzu.

„Ček molim? Ti si bila pušač?“

„Da da. Ali jako kratko, samo tri godine.“

Ušetale su u obližnji dućan i otišle do aparata za kavu.

„Ja sam bila pušač pet godina.“, sramežljivo prizna Brigita.

„Pet godina? Ma daj? Kad si prestala?“

„Kad sam diplomirala i morala se vratiti kući. Da mi roditelji ne bi saznali.“, odgovorila je i pritom nostalgično uzdahnula. „Fali mi svakog dana.“

„Totalno te razumim’.“, suosjećajno reče Ivana, uzme kavu iz aparata i zaputi se do pekare. „Ali cigarillo nije baš isto što i cigara.“ reče znalački, pa zastane. „Mislim barem. On se više puši onako iz gušta. Još si natočiš i malo višnje u bićerin i – di ćeš bolje!“ Brigita potvrdno kimne glavom, kao da razumije. Ivana nastavi:

„Taman mi je dobro doša’ od ovog cilog stresa na poslu.“

Brigita se na to samo nasmiješi. Točno je znala na što Ivana misli, bez previše detalja. Protekli tjedan na poslu bio je takav da je vrlo lako mogao poslužiti Danteu kao inspiracija za “Božanstvenu komediju”. Konkretno – za Pakao. Znala je da raditi s ljudima nije lako, ali taj tjedan se pokazao iznimno teškim.

“Hoćemo prošetati do parka?”, upita Ivana i prene Brigitu iz razmišljanja. Kako su kafići već duže vrijeme zbog pandemije bili zatvoreni, nisu ni imale previše izbora. Brigita potvrdno kimne glavom i one se zajedno upute prema parku u blizini banke. Sjednu na jedinu slobodnu klupu i Ivana započne monolog o filmovima koje je gledala. Njeni monolozi su bili česti i katkad zamorni, ali Brigita se s vremenom navikla na njih. Iako je ovog puta tema bila čak zanimljiva, Brigita je bila umorna od posla i jednostavno se isključila. To je često znala raditi u posljednje vrijeme. Misli bi joj odlutale same od sebe i najčešće završile na najbližem predmetu ili osobi koja bi joj se našla pri ruci. Ovoga puta je to bio alepski bor pokraj njihove klupe. Pitala se hoće li i njega uništiti potkornjak kao i većinu stabala na Marjanu. Nije stigla dublje razmisliti o tome, jer ju je Ivana upravo pitala kako joj se svidjela DiCaprijeva gluma u “Odbjeglom Djangu” i misli li da bi bilo bolje da je dobio Oscara za tu ulogu, nego za “Povratnika”.

“Ovaj…. iskreno, nisam gledala “Povratnika”, tiho je odgovorila Brigita, pa dodala. “Ali u “Djangu” je bio izvanredan.”

Ivana je zadovoljno kimnula glavom i potom nastavila svoj monolog. Više se nije bavila DiCaprijevom glumom, već se prebacila na Daniela Day-Lewisa i jedini mjuzikl koji je tijekom svoje karijere snimio, film “Devet”.

“To je zasigurno jedan od njegovih najgorih filmova koje sam pogledala.”, pomisli Brigita, ne rekavši svoju misao naglas. Nakon dvominutnog slušanja Ivane, vratila se ponovno snatrenju. Ovaj put nije razmišljala o potkornjaku, već nečemu što joj je bilo mnogo poznatije.  Krajičkom oka primijetila je starca koji je sjedio na klupi pored njihove i pušio cigaretu. Miris duhana dopro je do njenih osjetila i vratio je tri godine unatrag. Kako joj je samo nedostajao taj miris! Poželjela je da se nikada nije vratila u svoj rodni grad i da je i dalje mogla skrivećki uživati u svom omiljenom poroku. Malo joj je nedostajalo da se istog trena ne zaleti do najbliže trafike i kupi si kutiju najdražeg joj Chesterfielda. Dugog plavog.

“Asti, pa već je prošlo pola sata!”, uzvikne odjednom Ivana i skoči s klupe. “Kako vrijeme brzo prolazi!”, prokomentira i zatakne si torbu na ramena.

“Da, kad si ti jedina koja priča…”, pomisli Brigita i pođe za njom. Prije odlaska baci još jedan halapljiv pogled na starca koji je i dalje spokojno sjedio i pušio cigaretu u svojoj ruci.

Nije imao pojma koliko mu samo zavidi.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Zidni je sat napokon otkucao 20 sati. Brigita se protegne u svojoj sjedalici i umorno zijevne. Cijeli protekli tjedan bio je toliko naporan, da je jedva dočekala dolazak vikenda kako bi malo došla sebi. Osvrnula se oko sebe i primijetila da Ivana nije na svom uobičajenom mjestu.

“Sigurno je otišla na zahod.”, pomisli i munjevito ustane sa stolice. Potom zgrabi svoj kaput i torbu te odmaršira kroz vrata banke, prije nego li Ivana primijeti da je nema. Bilo je neopisivo olakšanje napokon malo uživati u samoći i za promjenu čuti vlastite misli.

“Moram u dućan..”, sjeti se šetajući, a zatim zaokupljena vlastitim mislima ni ne primijeti da je upravo promašila ulazna vrata Victe. Ta spoznaja joj dođe do glave tek nekoliko metara dalje, zbog čega naglo zastane i frustrirano uzdahne. A onda joj se pogled zaustavi na trafici preko puta ceste. Bilo je jednostavnije otići do nje i kupiti par sitnica koje će joj večeras trebati, nego li se vraćati skroz natrag do Victe i onako iscrpljena od cjelokupnog tjedna obavljati mjesečnu kupovinu. Stoga brzo pretrči cestu tamo gdje ne bi smjela i odmaršira do trafike kupiti što joj treba.

Jedna joj se stvar posebno bila na pameti. A imala je samo tri riječi.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

“Večer ekipa, kod kuće sam!”, uzvikne Brigita ulazeći u stan i izuvajući čizme u hodniku. Odgovori joj tišina.

“Zdravooooooo…..”, pokuša još jednom i ponovno ne dobije odgovora. Polako obiđe sve prostorije u stanu, a kad se uvjeri da joj nema ni supruga ni djece i da je potpuno sama kod kuće, natoči si malo višnjevače u bićerin i otvori vrata balkona. Usput zgrabi torbu koja joj se našla na putu i napokon sjedne za vanjski stol. S olakšanjem digne umorne noge na omanji bančić i posegne za nečim u torbi. Na blagoj svjetlosti ulične svjetiljke zabljesne kutijica u njenoj ruci i golema slova ispisana na njoj – Chesterfield blue. Dugi. Brigita zgrabi upaljač na dnu torbe i zagleda se u njega.

“Par sitnica koje će mi večeras trebati….”, pomisli sa smiješkom i napokon zapali tu cigaretu. Dočeka je kao starog prijatelja u čijem društvu želi biti što duže. Ah, kako joj je samo nedostajao nikotin i miris duhana u kosi.

Već se dugo vremena nije osjećala tako ispunjeno i slobodno.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s