Pogrešno skretanje – vol. 2

Nakon neslavne epizode s ispitom iz prve pomoći, HAK-ove prostorije napustila sam turobnog raspoloženja, s mišlju da sam vjerojatno jedna od rijetkih osoba koja to nije isprve položila. Ionako mi taj ispit nije imao previše smisla. Brzo sam okrenula Lovrin broj i počela mu se jadati preko mobitela.

“Pa i da naletim na neku prometnu nesreću, sigurno bi prvo zvala hitnu pomoć i pričekala do njihovog dolaska. Tko smije od straha dirati unesrećenu osobu. Samo bi napravila još gore.”, žalila sam se.

A s obzirom na moje dodatne probleme s krvlju, unesrećena osoba vjerojatno ne bi bila jedina kojoj bi u tom trenutku trebalo pružiti prvu pomoć. I tako sam ispit iz prve pomoći uspješno riješila tek iz drugog pokušaja (srećom, jer sam pojmove počela toliko brkati da sam bila sigurna kako ću opet provaliti nekakav biser kao zadnji put, ako ne još i gori).

Jedva sam dočekala svoj prvi sat vožnje. S instruktorom sam odradila par krugova na Poljudu, učeći osnove i nestrpljivo iščekujući sljedeći dan kada ću opet sjesti za volan. Moje uzbuđenje naglo je splasnulo sljedećeg jutra, kada mi je u osam sati zazvonio mobitel.

“Kate dobro jutro, ovdje Jure, tvoj instruktor!”
“O barba Jure, pa dobro jutro! Recite.”
“Moramo odgoditi vožnju do daljnjeg, svi su instruktori otkazali zbog korone.”

Uljudno sam se zahvalila barba Juri i nakon završetka razgovora počela psovati više nego Samuel L. Jackson u ijednom svom filmu (koroni naravno, ne instruktoru). Na sljedeći sat vožnje morala sam čekati gotovo punih mjesec dana, a da ne govorim kako sam dotad skoro već sve i zaboravila. Nakon “povratka u sedlo” opet sam par sati provela na Poljudu, sve dok me instruktor jednog jutra nije zatekao naredbom da upalim desni žmigavac i krenem prema cesti. Ruke mi se nisu nikad u životu toliko oznojile kao tada. Vozila sam sporije od puža na sedativima i bila sretna što me auta zaobilaze – samo da nema nikoga iza mene. Moj se instruktor u narednih par mjeseci sa mnom nagledao svega; od ulaska u krivi smjer (srećom, ta cesta nije bila prometna), preko vožnje blizu bankine (“Kate, ne u ivičnjak!”) pa do pokušaja pretjecanja teretnog vozila (“Života ti, pa nisi ti Schumacher!”). S vremenom sam se malo opustila, iako i dalje uz povremene falinke, a prava komedija nastupila je kada je došlo vrijeme za polaganje ispita.

Stigla sam na poligon pola sata ranije kako bi se psihički pripremila za ispit i usput malo utvrdila gradivo prije dolaska ispitivača. Sve je bilo ok do početka ispita. Mirno sam sjela u auto i osjetila kako mi lijeva noga počinje nervozno podrhtavati. “Ajme ne!”, panično sam pomislila i sjetila se mamine epizode s polaganjem ispita 30 godina ranije. Naime, mama mi je jednom ispričala kako joj se na polaganju vozačkog lijeva noga toliko tresla, da jadni instruktor nije uopće mogao stisnuti kvačilo sa svoje strane. Stoga sam se opravdano prepala da će se povijest ponoviti. Ali srećom, uz malo muke uspješno sam prošla poligon i sada sam mogla izaći na cestu. Ispitivač iza mene davao mi je kratke upute kako bi znala u kojem se smjeru trebam kretati. U jednom trenutku me doveo do magistrale i uputio da se na sljedećem semaforu polukružno okrenem. Kako sam spomenuti semafor nemali broj puta već prošla s instruktorom, s olakšanjem sam krenula u tom smjeru, pritom se premišljajući u kojoj bi traci trebala biti. U nedoumici sam se ipak odlučila za srednju traku, dok se ispitivačev glas nije ponovno oglasio iza mojih leđa.

“Dakle, na sljedećem semaforu ćete se polukružno okrenuti.”

Upitno sam pogledala svog instruktora.

“Barba Jure, trebam li se ipak možda prestrojiti skroz u lijevu traku?”
Onako napet i praktički “na iglama” zbog mog ispita, moj me instruktor preneraženo pogledao.
“Kate života ti, šta mene gledaš! Ne mogu ti ja to reć’!”.

“Aha, očito trebam..”, tiho sam promrmljala i upalila lijevi žmigavac. Bez problema sam se polukružno okrenula i nastavila voziti prema centru grada. Preplavio me blagi val olakšanja, kao pretpostavljam i mog instruktora, koji je i dalje napeto stezao rukohvat iznad svoje glave. Izuzev par promašenih skretanja zbog sveopće zbunjenosti i nesporazuma s ispitivačem, nisam počinila nijednu kardinalnu grešku (dakle nisam nikoga pregazila ili prošla kroz crveno) i ispit sam uspješno položila iz prvog pokušaja! Uzbuđeno sam se zahvalila ispitivaču i barba Juri (koji je počeo ponovno normalno disati nakon što sam položila ispit) i gotovo poskakujući otišla kući. Pritom sam usput javila (skoro) cijelom telefonskom imeniku da sam prošla ispit, obavijestila svoje Facebook prijatelje, a onda vijest obznanila i svojim kolegama na poslu, od kojih sam tajila da taj dan polažem vozački, samo da izbjegnem stup srama u slučaju pada.

Danas, 2. prosinca obilježava se točno dva mjeseca otkako sam položila vozački ispit i godina dana otkako sam upisala autoškolu.

Još uvijek nisam savršeni vozač; učim se pravilno prebacivati brzine, ljudi me i dalje katkad čudno gledaju iz automobila (uz onu poznatu misao: “Žensko. Znao sam.”), ne znam bočno parkirati između dva automobila i nedavno sam svojim retrovizorom uspjela zahvatiti retrovizor parkiranog Smarta do sebe.

Ono što, pored svega navedenog,također još nisam naučila je:

  • trubnuti nazad vozačima koji trube meni kad mi se ugasi auto i
  • pokazati im srednji prst

    da bi se mogla nazvati pravim splitskim vozačem (zezam se. Taj dio sa srednjim prstom ni ne želim naučiti. Osim možda u slučaju nužde).

Znate što mi je mama jednom rekla za svoju prijateljicu kada je tek položila vozački ispit? Pitali su njenog muža kako vozi, a on je odgovorio.

“Kao u svatovima; ona vozi prva, a iza nje kolona automobila. I svi trube!”

Tako da, ako u skorije vrijeme u Splitu čujete niz automobila koji trube, provirite kroz prozor i provjerite je li stvarno riječ o svatovima. Ako na čelu kolone nisu barjaktar i mladenci, već mlada (živčana) smeđokosa djevojka u crvenom automobilu, znat ćete o kome je riječ. 🙂


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s