Vilin-kraljica neba

U staroj drvenoj kolibici, na obali rijeke koja je tiho žuborila živjela je jedna mala obitelj, koju su činili otac, majka i njihove dvije kćerke. Obitelj je bila siromašna, jer je otac, drvosječa, bio jedini koji je radio, a od svog zanata nije mnogo zarađivao, dok je žena pak bila  samo obična domaćica, koja je kod kuće skrbila za njihove dvije djevojčice.

Djevojčice su bile jedna drugoj jedino društvo koje su ikada imale. Obje su bile blijede puti, modrih očiju i duge, zlaćane kose te bi svatko tko je prolazio pokraj njihove kolibe i ugledao ih pomislio da su potomci vila i vilenjaka o kojima su govorile narodne legende. Jedna se zbog svoje vesele naravi zvala Anandi1 a druga  je svojom ljepotom podsjećala na ranu jutarnju zoru koja oduzima dah, te se stoga zvala Aurora2. Uvijek su zajedno provodile vrijeme istražujući prirodu i svijet oko sebe i diveći se ljepoti šarolikog cvijeća koje ih je okruživalo. Iako su  izgledom gotovo nalikovale jedna na drugu, starija sestra Aurora je na desnom ramenu imala neveliki biljeg u obliku polumjeseca koji je nosila od rođenja, a za koji nikada nije znala što točno predstavlja. Kada bi je Anandi upitala nešto o tome, rekla bi joj kako su je vilin-ljudi na taj način zasigurno obilježili kao pripadnicu njihova naroda i samo čekaju pravi trenutak da joj to priopće.

Nije niti znala koliko je samo u pravu bila, a u istinitost svojih riječi uvjerila se uskoro, kada je jedne ljetne večeri po prvi put ugledala vilin-ljude. Sjedila je na prozoru svoje i Anandine spavaće sobe zamišljeno promatrajući zvijezde na nebu, sve dok iznenada pred nju nije iskrsnula tamna prilika čija se zlaćana kosa, gotovo bijela, presijavala na mjesečini. Prilika je koračala prema obali rijeke koja je bila skrivena gustim grmljem i visokim stablima od znatiželjnih pogleda, a u jednom trenutku je zastala, pogledavši letimice preko ramena u smjeru kolibe, baš kao da je znala da je netko promatra. Aurora je zadivljeno promatrala vilenjaka, očarana njegovom ljepotom, a onda je skočila sa svog prozora na mekanu, rosom okupanu travu i nesigurnim korakom krenula prema njemu. Vilenjak je i dalje stajao čekajući, a kada mu se Aurora približila na par koraka, krenuo je naprijed odgurujući rukama tamnozeleno grmlje, utirući joj put za sobom. Aurora je znatiželjno pohitala za njim, ne primijetivši u tom trenu svoju malu sestricu koja je prestrašeno promatrala s prozora njihove spavaće sobe i koja se isto tako iskrala iz kolibice ne bi li vidjela što se događa.

Došavši na obalu rijeke, Aurora ugleda lijevo od sebe cijelu vojsku vila i vilenjaka što su uzbuđeno pričali nešto među sobom, a kada su opazili nju žamor je iznenada utihnuo i sve su oči bile iznenada uprte u nju. Pomaknuli su se u stranu i tako joj otvorili put do povećeg srebrnog trona u obliku polumjeseca, na kojem je sjedila prelijepa vila u dugoj modroj haljini i sa srebrnom krunom na zlaćanoj kosi, što joj je padala sve do nožnih prstiju. Vila je bliještila zasljepljujućim sjajem te je izgledalo kao da se sam mjesec spustio na zemlju i obasjao je svojom svjetlošću. Nasmiješeno je promatrala Aurorino začuđeno lice i rukom je pozvala da joj priđe bliže.

„Dobro nam došla, dijete mjesečine!“, pozdravila je, a njene riječi dočekane su burnim klicanjem i pljeskom od strane prisutnih vilenjaka.

„Ja sam Amaris, vilin-kraljica neba.“

Aurora je promatrala vilu u isti mah zadivljeno i prestrašeno. Dosad je mislila kako su vilin-ljudi tek magična bića prisutna samo u lokalnim bajkama i legendama, ali očito se prevarila. Ushićeno je primijetila i da se izgledom ne razlikuje mnogo od njih, ali unatoč tome i dalje nije razumjela o čemu je ovdje riječ. „Nazvala me dijete mjesečine. Što li joj samo to znači?“, pitala se. Nakon što je klicanje utihnulo, napokon se odvažila progovoriti.

„Žao mi je, ali mislim da ste pogriješili. Ja nikako ne mogu biti ona za koju me smatrate… ja… ja sam samo obična djevojčica…“

Ali na Aurorino čuđenje, Amaris se samo blago nasmijala.

„Dođi, da ti ispričam nešto.“, rekla je, pružajući Aurori pritom ruku, koju ova nesigurno prihvati. Zatim je posjela na sebe i započela priču:

„Prije nekoliko tisuća godina, dok je još moja prabaka vladala vilin-kraljevstvom, pojavilo se proročanstvo prema kojem će ljudsko dijete naslijediti ovaj tron i vladati stoljećima, pa čak i tisućljećima i spasiti vilinski narod od velikih pogibelji koje mu prijete. Prema proročanstvu, dijete će biti rođeno prvog dana proljeća, u noći punog mjeseca i da će na sebi nositi biljeg vilin-ljudi po kojem ćemo ga moći prepoznati.“

Aurori nehotice pogled odluta na neobičan znamen koji je nosila na svom desnom ramenu te opazi kako je Amaris to isto učinila. Brzo odvrativši pogled od Aurorina biljega, ona nastavi:

„Dijete će se pridružiti vilin-narodu i preuzeti ovaj tron čim navrši dvanaestu godinu života.“

Nastane muk. Aurora svrne pogled s vilin-kraljice i zamišljeno se zagleda u zemljano tlo. Osjeti da je gleda na desetke vilenjaka koji su željno iščekivali njenu reakciju. „Je li moguće da sam ja dijete iz proročanstva?“, pitala se, znajući već unaprijed odgovor, dok su joj se raznorazne misli rojile po glavi. Nakon dugog razmišljanja, napokon podigne pogled i upita vilin-kraljicu:

„Znači li to da se moram rastati od svoje obitelji?“

Amaris potvrdno kimne glavom, tužno je gledajući. Znala je koliku žrtvu Aurora mora podnijeti da bi se pridružila njima i na taj način ostvarila sudbinu koja joj je od rođenja bila podređena. U tom trenutku iznenada zašuška grmlje u blizini. Vilenjaci se uznemireno uzvrpolje, strahujući da će biti otkriveni, a onda ugledaju malenu djevojčicu kako ih uplašeno promatra iz najbližeg grma.

„Anandi!“, iznenađeno uzvikne Aurora. „Što ti radiš ovdje?“

Njena mala sestrica, za koju nije znala da ih je cijelo to vrijeme pratila i pažljivo slušala iz svog skrivenog skrovišta, se bojažljivo izvuče van, gledajući sa zanimanjem vilenjake oko sebe, a onda joj se pogled zaustavi na Aurori i oči joj se napune suzama.

„Nemoj ići od nas!“, reče joj i brizne u plač. Aurori se srce prepolovi od tuge. Priđe bliže i zagrli sestricu, koja je i dalje neutješno jecala u njenom naručju. „Žao mi je.“, tiho prozbori i poljubi Anandi u čelo te se teška srca okrene i ponovno pridruži Amaris na njenom prijestolju. Znala je da je na taj način zapečatila svoju sudbinu i da joj više nema povratka. Amaris je pogleda u isti mah ožalošćeno i ponosno, a onda se okrene prema Anandi i otpjeva zvonkim glasom:

Spavaj, spavaj, djetešce malo

utoni u kraljevstvo snova

gdje čekaju te vile i vilenjaci

i ostala bića magičnog kova.

Spavaj, spavaj, djevojčice mala

zatvori svoje snene oči,

snivaj o beskrajnom nebeskom carstvu

u ovoj proljetnoj noći.

U taj mah Anandi iznenada osjeti kako je polako svladava san. Pokuša mu se oduprijeti protrljavši svoje modre, suzama okupane oči, ali uzalud. Posljednje što je vidjela bila je vojska ljudi duge, zlaćane kose koja je uz pjesmu i veselje napuštala obalu rijeke na kojoj se dotada nalazila i Aurora na čelu te kolone, zajedno s vilin-kraljicom koja ju je čvrsto držala za ruku.


Sljedećeg jutra, kada je Anandin i Aurorin otac krenuo u šumu po drva, prvo što je ugledao bilo je usnulo lice svoje najmlađe kćerke koja je spavala na suncem obasjanoj travi. Bez razmišljanja je odbacio svoju sjekiru i prestrašeno potrčao prema mjestu na kojem je ona ležala.

„Anandi! Anandi!“, viknuo je. Anandi otvori svoje snene oči i zagleda se u zabrinuto lice svog oca.

„Anandi, kćeri! Što se dogodilo? Gdje je Aurora?“, otac je i dalje nizao pitanja. Anandi se osloni na dlanove i začuđeno pogleda oko sebe, nesvjesna događaja koji su se noć prije odvijali pred njenim očima. Opazi brojne tragove stopala uz obalu rijeke i zagleda se u njih, a zatim ponovno pogleda oca koji ju je i dalje zabrinuto promatrao. Potom tiho prozbori:

„Postala je dijete mjesečine.“


1 Značenje imena Anandi: ženska verzija imena Anand ; znači veseo, sretan

2 Značenje imena Aurora: lat. zora

Slika je preuzeta sa stranice: Canva.com

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s