I konje ubijaju, zar ne?

Bila je večer. Vraćala sam se busom iz Zadra u društvu Antonije, prijateljice s faksa. Razglabale smo o uobičajenim temama – ljubavnom životu, poslu… probavnim smetnjama itd. (uobičajene teme, kao što rekoh). Između ostalog, razgovarale smo i o knjigama. Onako usput sam spomenula kako sam posudila u knjižnici knjigu “I konje ubijaju, zar ne?”. Pažnju mi je privukla zbog filma snimljenoga 60-ih godina, iako ga još uvijek nisam gledala. Zapravo, nisam ni znala da postoji knjiga do tog jednog sasvim običnog dana u knjižnici.

“Znam za taj film.”, rekla je Antonija i pogledala me nećkajući se. “Želiš li znati o čemu se radi? Da ti ne otkrijem previše….”

Prezirno sam frknula – pa ne zovu me bez razloga Spoilerina.

“Samo daj!”, odgovorila sam joj i spremno naćulila uši. Tada mi je ona otkrila o čemu je zapravo u tom filmu, odnosno knjizi riječ. I ostala sam iskreno zatečena, jer pojma nisam imala da je takvo nešto ikada postojalo u ljudskoj povijesti. Doduše, nije baš da nisam znala za plesna natjecanja, jer toga ima i danas. Ali za maratone koji su trajali tjednima, pa čak i mjesecima – pojma nisam imala!

Pa – krenimo redom!

Plesni maratoni bili su društveni događaji tijekom kojih su ljudi plesali uz glazbu određeno vremensko razdoblje. Popularizirala ih je djevojka imena Alma Cummings, koja je plesala čak 27 sati bez prestanka sa šest različitih partnera, postavivši time rekord i otvorivši vrata novom aspektu zabave, čiji su temelji nastali na ljudskoj bijedi i nesreći.

Započeli su kao natjecanja tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća, a razvili se u zabavne događaje za vrijeme Velike depresije. Znali su trajati satima, tjednima, pa čak i mjesecima. Osim što su pobjednicima tih natjecanja bile osigurane novčane nagrade, plesni maratoni su bili iznimno popularni i zato što su natjecateljima pružali hranu i smještaj, i to u razdoblju u kojem je većina ljudi bila nezaposlena i bez krova nad glavom.

Iskustva s jednog takvog maratona inspirirala su tada 38-godišnjeg izbacivača, a danas kultnog američkog autora Horacea McCoya da napiše svoj prvi – i do danas najpoznatiji roman “I konje ubijaju, zar ne?”.

U njemu se McCoy dotakao svih važećih pravila plesnih maratona (o kojima sam naknadno čitala i u člancima koje sam pronalazila na ovu temu), među kojima je bilo i ono da natjecatelji mogu i hodati neko vrijeme; bitno je samo da se kreću. Zbog toga su maratoni bili poznati i pod nazivom walkathon, kao i „natjecanja u izdržljivosti“ (eng. endurance contests). Autor se dotakao i sponzorstava koje su pojedini parovi imali, eliminacijskih sprint utrka i dugih perioda bez adekvatne medicinske njege, a spomenute su i skupine koje su otvoreno prosvjedovale protiv ovakvih vrsta natjecanja. Osobito iz razloga što je (u knjizi) jedna natjecateljica bila u visokom stadiju trudnoće i sudjelovala u ovom iscrpljujućem i ponižavajućem natjecanju, a ne sumnjam da je takvih situacija bilo i u stvarnom životu. Robert Syverton, naivni protagonist knjige, spomenuo je i kako je od iskusnih natjecatelja naučio neke trikove, kao primjerice kako spavati na partneru za vrijeme plesa ili obavljati druge aktivnosti, kao što je primjerice brijanje i sl.

Dok se jedan natjecatelj (lijevo) brije, dvije natjecateljice pridržavaju iscrpljenog sudionika maratona.

Izvor: https://www.thesun.co.uk/news/3793914/harrowing-photos-reveal-the-deadly-1920s-dance-marathons-where-contestants-performed-for-days-until-they-fell-unconscious-or-even-died/

Godine 1969. je na temelju tog klasika snimljen istoimeni film s Jane Fondom i Michaelom Sarrazinom u glavnim ulogama, koji je bio nominiran za nagradu Oscar u čak devet kategorija, osvojivši samo jednog – onog za najboljeg sporednog glumca.

Maratoni su bili popularni i “zbog sadističkog užitka i moći koju je publika osjetila gledajući kako se natjecatelji mrcvare i muče u napornom i iscrpljujućem natjecanju.” (Drenovac, Slobodan).

Drenovac, Slobodan, “Zaboravljeno remek-djelo”, u: Horace McCoy, I konje ubijaju, zar ne?, Šareni dućan, Koprivnica 2008., str. 151-155.

Natjecatelji su morali plesati satima uz desetminutne prekide svaka dva sata. Koliko su znali biti kobni, dovoljno govori podatak i da je u travnju 1923. godine 27-godišnji mladić Homer Morehouse preminuo nakon što je proveo 87 uzastopnih sati na plesnom podiju. Neki su maratoni trajali i više od 1000 sati, a jedan par je odnio nagradu nakon što je plešući proveo čak 1473 sata. Najtužnije je zapravo od svega što je publika s guštom gledala te tužne spektakle i uživala u njima. Neki ih danas smatraju i pretečom reality emisija, a Slobodan Drenovac u pogovoru knjige “I konje ubijaju, zar ne?” navodi kako u ljudima koji se zabavljaju promatrajući jad i bijedu drugih, možemo pronaći neke sličnosti i s gledateljima današnjih realityja.

Pobjednici maratona, koji su izdržali na nogama 1473 sata.

Izvor: https://www.thesun.co.uk/news/3793914/harrowing-photos-reveal-the-deadly-1920s-dance-marathons-where-contestants-performed-for-days-until-they-fell-unconscious-or-even-died/

McCoyev klasik sam pročitala u samo dva dana (nakon što je skoro mjesec dana skupljala prašinu na stoliću dnevnog boravka). Iako pomalo depresivna za moj ukus, knjiga mi se svidjela jer mi je pružila uvid u djelić ljudske povijesti o kojoj sam dotad relativno malo znala (ma koga lažem – o kojoj zapravo nisam imala pojma!). Unatoč pomalo turobnoj tematici, “I konje ubijaju, zar ne?” je nezaobilazno djelo koje bi za života svakako trebalo pročitati. A ako dosad niste proniknuli u značenje samog naslova, vjerujte mi na riječ – razumjet ćete ga nakon pročitanih par stranica. Ako vam ni tada ne bude jasno, bit će vam na samom kraju.

Garantiram.

2 Replies to “I konje ubijaju, zar ne?”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s